Пусти ме да се јoш једном
сигурна пробудим у хармонијама.
Да одиграм улогу великог свирача!
Још једном да одсвирам приглупу младу,
наивно дете, поквареног старца…
да изневерим идеал,
поклoним се у публици – Теби,
за жвакање звука на суво,
за лакоћу којом је обојен немир.
Волела сам наклон у просутим ритмовима…
звук освојен жељом да свирам из потребе…
заљубљена у инструмент
који ћу једном освојити.
divno!! 🙂
LikeLike
Tенк ју!!! 😉 😀
LikeLike
🙂 Mora da si opet nešto šaputala reci ( a i ona tebi ) 🙂 jer ste iznedrile nešto najlepše što si napisala 😆
Dozvoli da budem subjektivna.
LikeLike
Ćakulanje, raznih je ovde šaputanja bilo ….a pomalo i nostalgije za danima koji su bili ispunjeni sviranjem i zahvalnost mojoj profesorki, koja me je naučila kako da pretvorim u zvuk sva ta moja čavrljanja sa rekama i vetrovima! 🙂
A tebi je naravno sve dozvoljeno! 😀
LikeLike
Mlogo LEPOOOO BRE 😀
LikeLike
Nenade, drago mi je da ti se svidja, dobrodošao! 🙂
…I hvala BRE! 😉
LikeLike
Nesebično zaljubljena u instrument… Nedosta je ti R u reči instrument… i To je sve. Ostalo pesma sve ima 🙂
LikeLike
Hvala Branko! :)…ispravaljam grešku 😉
LikeLike
Prelepo 😀
LikeLike
Hvala, Saro 😀
LikeLike
Interesantno!
LikeLike
😉
LikeLike
Jooj, kako je lepo 🙂
LikeLike
Hvala, Breskvice 🙂
LikeLike